BUDUĆNOST IT-A U SLOVENIJI: TALENTI, TRANSFORMACIJA I ODRŽIVOST
Intervju s prof. dr. sc. Adrianom Rejc Buhovac, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Ljubljani
Kako privući i zadržati najbolje IT talente? Vrhunske stručnjake više nego ikad pokreću pravi izazovi – od inovativnih međunarodnih projekata do rada s najsuvremenijim programskim jezicima i novim tehnologijama.
Jednako su važni i suvremeni uvjeti rada: fleksibilno radno vrijeme, mogućnost hibridnog rada i kraće radno vrijeme. Sloboda također postaje ključan čimbenik – primjerice mogućnost duljeg odsustva, poput sabatičke godine. O toj smo temi razgovarali s prof. dr. sc. Adrianom Rejc Buhovac s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani, stručnjakinjom za strateški menadžment i društveno odgovorno poslovanje, koja već niz godina surađuje s domaćim i međunarodnim tvrtkama na razvoju strategija i održivoj transformaciji.
Sloveniji uvelike nedostaje IT stručnjaka. Koliko to utječe na njezinu digitalnu budućnost?
Nedostatak IT stručnjaka nije samo slovenski, nego globalni izazov. Njegova je ozbiljnost porasla zbog kibernetičkih rizika potaknutih ekonomskim i političkim interesima. Digitalna otpornost danas je često presudna za osiguravanje neprekinutog poslovanja.
Mogućih je rješenja mnogo, ali potrebna nam je politička i društvena volja. Ključni je prioritet povećanje upisa na studije informatike i računarstva te razvoj mikrokvalifikacija. Primjerice, Fakultet računalstva i informatike u Ljubljani već je pokrenuo mikrokvalifikaciju iz područja DevOpsa i dodijelio prve certifikate, a takvih nam inicijativa treba još. Digitalne kompetencije – uključujući programiranje – trebale bi biti uključene u sve obrazovne programe, počevši od osnovne škole.
IT talenti ne nastaju samo na sveučilištima – riječ je i o darovitosti, načinu razmišljanja i vještinama. Tvrtke trebaju ponovno procijeniti opterećenje unutar svojih IT odjela. Zadaci se često mogu učinkovitije rasporediti kako iskusni programeri ne bi bili opterećeni rutinskim poslovima. Generativna umjetna inteligencija tu nudi velik potencijal, a dio posla mogu preuzeti kolege bez specijaliziranog tehničkog znanja. Ključno je da tvrtke ulažu u razvoj zaposlenika, što se može ostvariti sufinanciranom prekvalifikacijom, programima osposobljavanja, studentskim praksama i drugim oblicima razvoja kompetencija.
Kako strategija upravljanja ljudskim potencijalima može pomoći tvrtkama da zadrže najbolje talente i spriječe odljev mozgova?
Prvi je korak razumjeti što ljude doista motivira. A najjednostavniji način da to saznamo jest da ih pitamo. Često se pretpostavlja da su ključni motivatori veće plaće ili različiti oblici varijabilnog nagrađivanja, poput mjesečnih bonusa za uspješnost, nagrada za uspješno završene projekte ili čak sudjelovanja u dobiti. No u praksi to nije uvijek najvažniji čimbenik.
Moje iskustvo pokazuje da su mnogim stručnjacima zanimljivi izazovi jednako važni, ako ne i važniji. To znači inovativne međunarodne projekte te rad s najsuvremenijim programskim jezicima i novim tehnologijama. Veliku ulogu imaju i uvjeti rada: fleksibilno radno vrijeme, mogućnost hibridnog rada i rada na daljinu, pa čak i kraće radno vrijeme. Jednako je važna i sloboda – primjerice mogućnost duljeg odsustva, poput sabatičke godine.
„Imala sam priliku surađivati s mnogim izvrsnim slovenskim IT tvrtkama, a Smartis je zasigurno jedna od onih koje vrijedi istaknuti. Najviše me se dojmio broj pametnih i predanih kolega te stav vodstva“, kaže prof. dr. sc. Adriana Rejc Buhovac.
Trebaju li tvrtke IT promatrati kao funkciju podrške ili kao strateško središte poslovanja?
Kao savjetnica za razvoj strategija i održivu transformaciju radila sam na više od 100 projekata. Digitalizacija je bila uključena u gotovo svaku korporativnu ili poslovnu strategiju – bilo na razini procesa, novih proizvoda i usluga ili poslovnih modela.
Uloga IT-a postajat će sve strateškija. To znači da tvrtke digitalizaciju više ne mogu promatrati samo kao podršku, nego kao glavni pokretač razvoja. Zato je za slovenske tvrtke ključno da imaju pouzdane, strateški usmjerene lokalne IT partnere koji razumiju posebnosti domaćeg tržišta i šireg nacionalnog konteksta.
Gdje vidite najveće prilike za slovenske tvrtke u digitalnoj transformaciji?
Prilika je mnogo, pa bih se usredotočila na područja koja smatram najvažnijima.
Prvo, regulatorni zahtjevi povezani s održivošću i sljedivošću poslovanja. Podrška IT-a ovdje je ključna – od digitalnog nadzora potrošnje resursa, skladišnog poslovanja i praćenja kretanja poluproizvoda i gotovih proizvoda do naprednijih rješenja temeljenih na umjetnoj inteligenciji koja omogućuju bolje planiranje potrošnje, održavanja i proizvodnje. Danas podršku u tom području hitno trebaju i mala i srednja poduzeća.
Drugo, dekarbonizacija – smanjenje ugljičnog otiska. EU je u tom području uveo stroge obveze, a kvalitetno izvještavanje nije moguće bez podrške IT-a. Za većinu tvrtki prikupljanje podataka i priprema informacija za unutarnje i vanjske dionike složen su zadatak, pa će rješenja koja pojednostavnjuju izvještavanje postati nužna. Istodobno digitalizacija sama pridonosi održivosti: manje papira, manje fizičkih pošiljaka, više rada na daljinu, pametne zgrade s učinkovitijom potrošnjom energije i pametna logistika koja smanjuje nepotreban prijevoz.
Treće, uključivanje u kružne poslovne modele. IT rješenja mogu omogućiti praćenje tokova sirovina, komponenti, poluproizvoda i gotovih proizvoda tijekom cijelog životnog ciklusa – od senzora i IoT-a do blockchaina, čak i u fazi rastavljanja. Tržište recikliranja nudi goleme prilike u tom području.
Možda je najprivlačnija prilika u inovativnim uslugama. Primjerice, veliki podatkovni centri morat će pratiti potrošnju energije i vode na razini pojedinačnih procesnih operacija kako bi ispunili zahtjeve izvještavanja o ugljičnom i vodenom otisku. Klijentima će biti potreban jasan uvid u to koliko procesorske snage, a time i energije, troše njihove usluge. To područje nudi mnogo prostora za doista inovativna rješenja.
Što biste savjetovali izvršnim direktorima: gdje danas početi kako bi u sljedećih pet godina izgradili digitalnu otpornost?
Digitalna otpornost znači sposobnost osiguravanja pouzdanog, sigurnog i neprekinutog digitalnog poslovanja. Pritom je najvažnija sposobnost brze prilagodbe, zaštite i obnove digitalnih kapaciteta – a to je strateški razvojni zadatak.
Prvi je korak objektivna procjena trenutnog stanja. Tvrtke mogu provesti samoprocjenu svoje digitalne otpornosti ili se poslužiti formalnim okvirima kao što su ISO 27001, NIST Cybersecurity Framework te DORA u financijskom sektoru. Sljedeći je korak definiranje jasne vizije – mjerljivih ciljeva koji obuhvaćaju svaki dio poslovanja, od opskrbnog lanca, razvoja i proizvodnje do marketinga, prodaje i upravljanja ljudskim potencijalima.
Zatim treba izraditi plan puta od trenutnog do ciljnog stanja, koji mora definirati pomno strukturiran slijed aktivnosti. Među mjerama brzog odgovora istaknula bih plan kontinuiteta poslovanja – plan obnove informacijskog sustava nakon napada.
„Sa strateškog gledišta tvrtke moraju ulagati u pouzdanu IT infrastrukturu, upravljanje podacima i bazama podataka te optimizaciju procesa – prije nego što prijeđu na digitalizaciju i automatizaciju.“
Ključnu ulogu imaju i ljudi. Uprava i zaposlenici trebaju znanje o kibernetičkoj sigurnosti, koje se najbolje stječe osposobljavanjem temeljenim na simulacijama. Moraju razumjeti različite aspekte korištenja generativne umjetne inteligencije i osnovna načela analitike podataka.
Naposljetku, strateški plan mora uključivati protokol kontrole: kontrolne točke uz ključne prekretnice na kojima se procjenjuje koliko uspješno napreduju aktivnosti. Preporučuju se tromjesečni pregledi s jasnim pokazateljima, kao što su razina digitalne pismenosti zaposlenika, broj neočekivanih prekida poslovanja ili prosječno trajanje tih prekida.
Što vas kao istraživačicu najviše oduševljava kada razmišljate o budućnosti IT-a i menadžmenta u Sloveniji?
Imala sam priliku surađivati s mnogim izvrsnim slovenskim IT tvrtkama, a Smartis je zasigurno jedna od onih koje vrijedi istaknuti. Najviše me se dojmio broj pametnih i predanih kolega te stav vodstva. Na svim razinama raste svijest o tome da je ključno razumjeti očekivanja zaposlenika, pažljivo pratiti njihovu dobrobit, angažiranost i uspješnost te primjereno nagrađivati njihova postignuća. To je put naprijed za budućnost IT-a i suvremenog menadžmenta.
Tko je prof. dr. sc. Adriana Rejc Buhovac?
Prof. dr. sc. Adriana Rejc Buhovac redovita je profesorica menadžmenta i organizacije na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Predaje kolegije iz strateškog menadžmenta, društveno odgovornog poslovanja i menadžmenta u zdravstvu. U istraživanjima se usredotočuje na razvoj i provedbu strategija te na menadžersku kontrolu, osobito u području društveno odgovornog poslovanja. Suautorica je knjige Making Sustainability Work i niza stručnih priručnika objavljenih u SAD-u i Kanadi. Uz akademski rad savjetuje brojne slovenske i međunarodne tvrtke u razvoju i provedbi korporativnih strategija.
